Nermina iz Goražda u Španiju otišla na jedno ljeto, a u životu porodice Dijaz ostala cijeli život - Goražde PRESS

Breaking

27. 07. 2017.

Nermina iz Goražda u Španiju otišla na jedno ljeto, a u životu porodice Dijaz ostala cijeli život

Ramiz i Nermina Brajlović-Salihić, mladi bračni par iz Goražda, nedavno su se vratili s nezaboravnog medenog mjeseca. Neočekivani boravak u Turskoj poklon je Nermininih prijatelja iz Španije, a karte su stigle upakovane u drvenu kutiju, koju je njena prijateljica Konči Dijaz (Conchi Diaz) iz Asturije sama izradila.

Vrhunski hotel

- To je baš bilo iznenađenje. Dobila sam drvenu kutiju s mojom slikom i rečenicom „Došla je da ostane jedno ljeto“, na sljedećoj stranici pisalo je: „Ostala je cijelog života u nama“, a na sljedećoj stranici bila su ispisana imena Konči i desetak članova njene porodice i prijatelja koji su učestvovali u finansiranju poklona.
Bili smo u vrhunskom hotelu „Manesol“ u centru turističkog dijela Istanbula - uz osmijeh nam priča Nermina.

Prijateljstvo s likovnom umjetnicom iz Španije započeto je još kad je Nermina bila dijete. Kao devetogodišnja djevojčica u dom Konči Dijaz zakoračila je zahvaljujući programu posjeta Španiji, koje su za djecu iz BiH organizirale humanitarne organizacije. Prijateljstvo traje već 13 godina.

- Ljude ne veže samo krv. Ta žena me nije rodila, imam svoje roditelje, a ono što imam s njom je baš posebno. U Španiji imam dosta prijatelja s kojima se ne čujem po cijelu godinu, ali čim se ponovo vidimo, nastavljamo gdje smo stali. Ne znam objasniti riječima šta je to što nas veže - kaže Nermina, koja je uspješno okončala studij pedagogije i španski danas savršeno govori.

Prijateljima iz Španije, osim bosanskog jezika, teško je shvatiti i političke prilike u BiH i šta su to entiteti.

Lakše i ljepše

Konči pojašnjava da je tokom rata u BiH bila na strani Bosanaca, jer su bili najslabiji i najranjiviji. Sa svojom sestrom i prijateljima organizirala je konvoje humanitarne pomoći. Da bosansku djecu dovede u Španiju, uspjela je tek kada je rat završen.

- Te 2003. godine kontaktirala sam jedno udruženje i zamolila ih da mi odobre prihvatanje jedne djevojčice iz Bosne. Jedini uvjet je bio da je ta porodica trebala pomoć. I tako je u moj život došla Nermina. Došla je ovdje da provede ljeto i ostala u mom životu zauvijek. Od tada je Nermina dolazila svakog ljeta kod mene i već je dio moje porodice. Nermina ovdje ima druge roditelje, braću, sestre... Nju i njenu porodicu mnogo volim - kaže Konči Dijaz.
Priča o prijateljstvu kojem ni više od 2.600 kilometara udaljenosti ne može ništa, mnogima može poslužiti kao recept, jer s iskrenim prijateljima život je lakši i ljepši.

Težak jezik

Konči Dijaz navodi da joj se Bosna i Hercegovina veoma sviđa.

- Dopadaju mi se i ljudi i običaji. Voljela bih naučiti i jezik, ali za mene je mnogo težak - ističe Dijaz.


Avaz

Stranice